Dva dana nakon što su „Bilićevi boysi“ brutalno prizemljeni na obroncima Kavkaza i dan uči prijateljske utakmice s Francuskom, hrvatski izbornik iz Pariza se obratio naciji podužom analizom utakmice u Tbilisiju. Bilić je, među ostalim, izrekao rečenicu kojom je pokušao opravdati poraz od Gruzije, a koja nam daje naslutiti da nije izvukao pouku:

>> GOL.hr u Parizu: 'Ne bojim se poraza, samo se Boga bojim!'

>> Bilić Francuzima: Mrzite me? Zviždat će mi? Pa što onda

>> Poraz u domeni gluposti: Tko je glavni krivac za katastrofu u Tbilisiju?

„Ako petorica naših igrača igra dobro, imamo rapsodiju. Ako su samo dvojica raspoložena, bit će sve u redu. No, ako baš svi podbace, dogodi se Gruzija, i poraz od 1:0.“

Igrači su krivi za lošu igru, a izbornik za poraz

Možda se možemo složiti s prve dvije teze, ali u posljednjoj misli Bilić se poslužio klasičnim sofizmom. Ta rečenica bi zapravo trebala glasiti: Ako baš svi podbace, dogodi se Gruzija, i 0:0.
Opravdanje poput „nismo imali nijednog raspoloženog igrača“ možda može proći na novinarsko grintanje da je umjesto Strinića trebao igrati Pranjić, ili da je umjesto Dujmovića trebao igrati Vukojević, ili da je otpočetka trebalo igrati s dvije špice, ili da su se bokovi trebali „duplirati“, ili da je Kranjčar trebao igrati u sredini, bliže golu protivnika zbog udarca s distance, ili tko zna što još…

Ali, kada u posljednjim minutama utakmice bezglavo jurnete prema naprijed u formaciji kojom se ne završavaju niti treninzi, a u obrani ostavite „rupu kao na Titanicu“ i na posljetku primite „pacerski“ pogodak, izgubite utakmice, u kojoj vam je i neriješen rezultat sasvim prihvatljiv, onda to nema nikakve veze s raspoloženosti i neraspoloženosti igrača nego klasičnom strateškom pogreškom trenera, u ovom slučaju izbornika.

Da, slažemo se, kompletna momčad je loše odigrala, no, to se jako dobro moglo vidjeti u prvih osamdesetak minuta igre, a ako se složimo da se moglo vidjeti, pitamo se zbog čega Bilić nije napravio ono što je najracionalnije u tom trenutku? A najracionalnije je ne ići grlom u jagode, jer u takvim utakmicama, to i laici poput novinara znaju, često se dogodi da na papiru slabija momčad iskoristi bezglavo jurišanje suparnika i postigne pogodak. Osim toga, upozorenje je stiglo dvije-tri minute prije pogotka Kobiashvilija kada je Gruzija iz jedne kontre umalo zatresla mrežu Runje. No, ni to nije bio dovoljan signal da se utakmica privide kraju bez bespotrebnog rizika.

Prosuti bod iz Tbilisija mogao bi puno značiti

Da apsurd bude veći, Hrvatska bi s bodom u Gruziji zadržala čelno mjesto na ljestvici, i ako bi se dogodilo da do međusobnog susreta Grčka i Hrvatska ostvare sve pobjede, Hrvatskoj bi bio dovoljan bilo kakav remi u Ateni da zadrži prvo mjesto, jer će na kraju najvjerojatnije imati bolju gol-razliku, pa bi joj bilo dosta i 0:0, a da je i pobijedila Gruziju, opet ne bi smjela izgubiti od Grčke jer bi imala samo dva boda više. Iz ove analize jasno se vidi koliko bi izgubljeni bod iz Tbilisija mogao biti značajan.

Hrvatska protiv Gruzije nije imala ideju u napadu, ali takve se utakmice događaju, cinici bi rekli malo prečesto u posljednje vrijeme. No, ono što se ne bi smjelo dogoditi jest to da izbornik izgubi glavu i ne razmišlja strateški, a i to se u posljednje vrijeme prečesto događa. Utakmica s Grčkom u Zagrebu bila je vrlo slična ovoj iz Gruzije. I na njoj se u posljednjih desetak minuta dogodio raspad sustava, u jednom trenutku hrvatski igrači sudarali su se po grčkom šesnaestercu bez ikakvog rezona, no imali su sreću da jedna od kontri Grka nije završila golom.

Nakon utakmice Bilić je priznao kako je pogriješio s uvođenjem u igru prekobrojnih napadača kojima nije imao tko dodati loptu, te da je momčad izgubila glavu zbog pritiska publike koja je tražila pobjedu. Da, to je bila njegova pogreška, ali ponovio ju je u Tbilisiju, no ovaj put protivnik je iskoristio poklon bon. Neki sumnjaju da su Bilić i njegovi „boysi“ stigli u Tbilisi po bod, međutim, to nije logično, jer onda Bilić, valjda, ne bi povlačio "harakiri" poteze u posljednjim minutama. Zapravo nam se čini da su svi skupa bili preuvjereni da će pobijediti.

Stvorila se klima da je sve osim pobjede katastrofa, a čini se da je Bilić potpao pod utjecaj okoline. Umjesto da razmišlja o tome što je u datom trenutku najbolje za njegovu momčad, a posebice imajuću u vidu pogodan raspored do kraja kvalifikacija i činjenicu da za glavnog suparnika imamo reprezentaciju koja u gostima bilo koga teško može pobijediti, Biliću se, čini se, po glavi motalo što će nakon utakmice reći dežurni kritičari ako s Gruzijom odigra "samo" 0:0.

Krajnje je vrijeme da Bilić lupi šakom o stol i probudi svoje zvijezde

Time je pokazao da je upitno je li sazrio kao trener, a nema više puno vremena, barem kada su u pitanje kvalifikacije za Euro 2012. Hrvatska do kraja kvalifikacija nema pravo na pogrešku, no sreća u nesreći je što ima povoljan raspored i suparnike koji, nadamo se, nisu u stanju držati korak do samog kraja. Nema mjesta panici, ali krajnje je vrijeme da Bilić sa svojim igračima sjedne za stol i lupi šakom o stol. Očito je da neke stvari ne štimaju, a novinari ne mogu riješiti problem. To je u domeni izbornika. Bilić mora prodrmati svoje uspavane "zvijezde i zvijedice". Još uvijek se nadamo da Bilić može pronaći energiju kojom je vodio reprezentaciju na početku mandata. Trenutačna kriza dobra je prilika da pokaže je li doista veliki trenerski potencijal.

Bez obzira što je prijateljska, večerašnja utakmica s Francuskom mogla bi dati odgovor jesu li „Bilićevi boysi“ kadri ustati s poda i "pokazati zube" ili će to biti nagovještaj lošeg svršetka kvalifikacija nakon kojih ćemo u „labuđem pjevu jednoj generaciji“ zapisati kako joj je karakter nepovratno uništen nakon famozne utakmice s Turskom…