Hrvatski tenisač Ivan Ljubičić došao je u središte pozornosti otočkih medija uoči susreta 3. kola Wimbledona protiv britanske najveće uzdanice Andyja Murrayja.
>> Poraz mu želi 'cijela' Britanija: Ljubičić brani hrvatsku čast u Wimbledonu!
Iskusni Ljubičić tako je u razgovoru za Telegraph govorio kako o nadolazećem meču (sedmom međusobnom protiv Murrayja, omjer je izjednačen na 3-3), tako i općenitim stvarima o svojoj karijeri i nekim stvarima nevezanima uz tenis.
Koji je bio vaš najbolji teniski trenutak?
"Možda osvajanje Mastersa u Indian Wellsu 2010. Bilo je fantastično ostvariti takav uspjeh s 31 godinom. Zaista sam uživao u turniru, od prvog kola do finala."
Koja je vaša omiljena uspomena iz Wimbledona?
"Mogu vam reći da se nikada nisam osjećao ugodno na travi. Godine 1996. igrao sam ovdje finale kao junior i tada sam mislio da će to biti moja najbolja podloga. Ali otkako sam počeo dolaziti ovdje mučio sam se od prvog dana."
Što mislite o Londonu?
"Hrana je dobra moram reći. Ima nekoliko dobrih restorana u kompleksu i ovo je jedini turnir na svijetu u kojem možete unajmiti prostor i reći da se osjećate kao kod kuće. Mislim da je to ono što ga čini posebnim."
Što je posljednja stvar koju učinite prije meča?
"Zagrijem se. Nisam praznovjeran, moram se uvjeriti da mi je u torbi zaista sve što mi treba, znojnici za ruku, za glavu, rezervna majica, gripovi za reket kao i još neke stvari koje bi mi mogle zatrebati uz teren."
Kako ćete se pripremiti za meč s Andyjem Murrayjem?
"Zaista ću uživati u činjenici da sam dogurao do trećeg kola po treći put. Nikad nisam ovdje prošao treće kolo i zaista sam uzbuđen što ću igrati na centralnom terenu po prvi puta u životu. To je jedini teren na planeti na kojem još nisam igrao. Definitivno neću imati što za izgubiti, dok on ima puno toga za izgubiti, pa ćemo vidjeti. Jako sam uzbuđen što ću imati priliku izaći na teren i pokazati Britancima što mogu napraviti.
Da niste tenisač čime biste se bavili?
"Tko zna? Rano u životu odlučio sam, sa 14, 15 godina, da je ovo ono što želim raditi. Prilično sam jak fizički pa bi to vjerojatno bio neki drugi sport, ali tenis mi je bio na pameti od početka."
Pratite li ostale sportove?
"Moja omiljena nogometna momčad je AC Milan. Volim talijanski nogomet. Volim St. Louis Cardinalse u bejzbolu i St. Louis Ramse u američkom nogometu. Moja baka živi u tom gradu, pa zato pratim te momčadi."
Da li vaš sin Leonardo dolazi gledati vaše mečeve?
"Došao je jednom u Monte Carlu gledati susret parova, ali tek su mu dvije godine pa je još mlad da bi gledao meč s tribina. Ali počinje shvaćati polako što radim. Kažem mu da moram ići na posao, a on meni kaže da idem igrati tenis. Ja mu onda odgovorim "da idem igrati tenis", pa tako počinje shvaćati što radim u životu."
Kako se volite opuštati?
"Ronjenjem. Svake godine odemo na odmor na Maldive. To je najbolje mjesto na svijetu. Koraljni grebeni i morski psi su nevjerojatni. Inače se volim odmarati, pročitati knjigu ili pogledati neke dobre filmove."
Imate 32 godine. Dali ikad razmišljate o mirovini?
"Taj osjećaj koji imate kada pobijedite u nekom meču, nema ničeg sličnog u normalnom životu. To je razlog zašto teniski igrači pokušavaju igrati najdulje što mogu i to je razlog zašto se muče jednom kada prestanu. Adrenalin koji vam skoči tijekom meča teško se pronalazi negdje drugdje. Ima još puno stvari koje mogu postići", zaključio je Ljubičić.
