Svaka čast „iskvarcanom“ portugalskom ljepotanu na nogometnom umijeću, ali samo je jedan „pravi“ Ronaldo, a to je Ronaldo Luís Nazário de Lima.
>> Obračun Reala i Barce oko brazilskog Messija: 'On je moj nasljednik!'
>> Pogledajte posljednje nogometne trenutke jednog od najvećih ikad!
„Il Fenomeno“ sinoć je u dresu brazilske reprezentacije u prijateljskom susretu s Rumunjskom i službeno okončao svoju fenomenalnu karijeru. Prema mnogim mišljenjima, a koje potpisuje i autor ovog teksta, Ronaldo je najbolji nogometaš kojeg je svijet vidio u posljednjih dvadesetak godina, a zasigurno je i jedan od najboljih svih vremena. Možda čak i najbolji.
Imao sam priliku uživo gledati gotovo sve najveće nogometaše u zadnje dvije dekade, uključujući i Diega Armanda Maradonu, ali takav spoj fizičkih i tehničkih osobina kao što je imao Ronaldo u svoje „zlatno doba“, nije imao nitko. Često sam znao razgovarati o brazilskom velemajstoru s hrvatskim nogometašima iz „brončane ere“. Urezalo mi se u pamćenje mišljenje Roberta Prosinečkog koji je s Ronaldom jedno vrijeme igrao u Barceloni.
„U moje vrijeme bilo je sjajnih nogometaša koji su mogli sve sa loptom, ali sve je to druga brzina u usporedbi s Ronaldom. Imao samo to zadovoljstvo gledati ga na treningu. Tek se tu vidi što taj čovjek sve može. To je nevjerojatno!“ kazao nam je jednom prilikom „Veliki Žuti“, a kad to kaže nogometaš takvog kalibra, onda to ima veliku težinu.
Ronaldo je u punom sprintu mogao sve sa loptom, a kad bi izašao sam pred vrata protivnika onda je to bio siguran pogodak začinjen spektakularnim „lomljenjem golmanove kralježnice“. Solo prodori bili su mu zaštitni znak od početaka u Cruzeiru, pa preko PSV-a, Barcelone, Intera, Real Madrida, Milana, Corinthiasa i brazilske reprezentacije. Dvostruki je osvajač svjetskog prvenstva, najbolji je strijelac svjetskih prvenstava svih vremena, triput je proglašavan FIFA-igračem godine...
Njegovi potezi ponekad se nisu mogli vidjeti „golim okom“, pa čak niti nakon ponovljene snimke nije bilo sasvim jasno što je napravio. I dan danas sjećamo se zbunjenog lica Perice Ognjenovića u susretu Barcelone i Crvene zvezde (1996.) u Kupu kupova kada ga je Ronaldo do tada neviđenom fintom okrenuo uz aut liniju. Marakana je zanijemila, a komentator, čini nam se Zvonko Mihajlovski, tražio je usporenu snimku. Još uvijek „zuji“ u ušima Olafu Thonu i Johanu de Kocku kada ih je Ronaldo „zavrtio na kocki leda“ u četvrtfinalu Kupa Uefe 1998.
Često je i ponajbolji obrambeni igrač prošlog desetljeća Alessandro Nesto bio na „vrtuljku“ dok je igrao u Laziju, a Ronaldo u Interu. Legendarni su Ronaldovi golovi u dresu Barcelone kada je znao nanizati cijelu protivničku obranu i zabiti pogodak. U dresu Brazila postigao je također neke fantastične golove, ali bilo ih je toliko da ih više nema smisla nabrajati. Dovoljno je reći: Bio je „fenomen“.
